Zemljovid - Hampi

Hampi (kanada: ಹಂಪೆ) je naselje unutar ruševina stare indijske prijestolnice Vijayanagare, na sjeveru današnje indijske države Karnataka. Hampi se nalazi na obalama rijeke Tungabhadre, oko 74 km od grada Bellaryja i 353 km od Bangalorea. Ime mu potječe od anglizma starog naziva rijeke Tungabhadre, Pampa, koji je kanada jeziku: Hampa.

Hampi je u 15. i 16. stoljeću bio prijestolnicom Vijayanagara Carstva (1336. – 1565.), središte trgovine, vjere i kulture, te najveći grad u Indiji s velikim brojem znamenitih građevina. Zbog toga su Spomenici Hampija upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1986. godine.

Hampi je u prvom stoljeću bio mjesto gdje se razvilo staro kraljevstvo Kishkindha, koje se u epu Ramajana spominje kao Kraljevstvo (majmuna) Vanara; mjesto gdje je bog Rama susreo Hanumantha i ubio Vali u zamjenu za pomoć od Sugreeva.

Hampi je u 14. stoljeću postao središtem moćnog Vijayanagara Carstva (1336. – 1565.), odabran zbog lako obranjivog položaja okruženog s tri planine i obilne rijeke s četvrte strane. Pod upravom gurua Vidyaranya, Hampi, tada poznat kao Vijayanagara, je postao najveći indijski grad i središte trgovaca iz cijeloga svijeta koji su kupovali lokalne začine i pamuk. Rubini, dijamanti i drugo drago kamenje su naveliko prodavali ulični trgovci, a zlato i srebro su bili važeća valuta. Pretpostavlja se da je u 15. stoljeću, grad Hampi bio drugi po veličini na svijetu s oko pola milijuna stanovnika. Grad je bio i važno vjersko i kulturno središte sa stotinama hramova, te javnim festivalima i proslavama na ulicama, i velikom broju pjesnika, kao što su Shri Purandhara Dasa i Tenali Rama.

Tijekom ovog razdoblja Hampi se često sukobio s muslimanskim kraljevstvima u sjevernom Deccanu (Bidar, Bijapur, Golconda, Ahmednagar i Berar). God. 1565., islamska konfederacija Deccana je osvojila grad pustošila ga sijedećih 6 mjeseci. Hramovi su uništeni, a tržnice opljačkane, i zlatno doba Hampija je okončani. Usprkos pokušajima da se sačuva Carstvo, Hampi nije obnovljen i nikada više nije bio naseljen.

Njegove građevine se smatraju izvrnom hinduističkom arhitekturom južne Indije, ali sa snažnim utjecajima islamske arhitekture sa sjevera. Arheološko društvo Indije još uvijek vrši iskapanja u ovom području, redovito otrkivajući nove (stare) predmete i hramove. Danas pojačano iskapanje željezne rudače prijeti arheološkim lokalitetima, kao i planirana izgradnja brane na rijeci Tungabhadra.